|
VAREŠ - Do prije nekoliko mjeseci
lokalnim općinskim putovima, selima, prigradskim naseljima
nije se moglo proći, a ne primijetiti veliki broj
starih, rashodovanih automobila, bačenih bojlera,
štednjaka, frižidera te raznovrsnog metalnog otpada
koji je onečišćavao okolinu i stvarao ružnu sliku
u kraju koji pretendira postati turističko odredište.
Trebalo je puno truda uvjeravanja i pripreme da bi
se sklonila nekakva divlja deponija smeća, ili organizirala
nekakva akcija s ekološkom pozadinom. |
No, u samo par mjeseci situacija se promijenila.
Na bolje, dakako. Razlog promjene ne leži u naglo
probuđenoj ekološkoj svijesti vareškoga puka, niti
u činjenici da je prije nekoliko dana prošao "Dan
planete Zemlje", koji, usput nije obilježen,
bolje reći, nije niti spomenut.
Povećanjem proizvodnje u Željezari Zenica, porasla
je i potreba za ovom sekundarnom sirovinom, kojoj
je cijena povećana, a kako je u ovome kraju puno
nezaposlenih prisiljeni su snalaziti se na razne
načine. Danas, je skoro nemoguće vidjeti napuštenu
olupinu automobila uz cestu, a što je još interesantnije
svaki komadić željeza uklonjen je s odlagališta
koja su godinama predstavljala ruglo i smetnju,
pa čak i s onih odlagališta do kojih je teško doći
vozilom. Skupljači ovoga otpada ne žale truda pa
je pomalo nevjerojatno odakle sve izvlače olupine
i smeće. Skupljanje i odvoz staroga željeza u ovim
krajevima nije nova niti nedavno izmišljena aktivnost,
no oni koji su se ranije bavili ovim poslom vršili
su nekakvu selekciju i obvozili kvalitetnije željezo,
no sada je drugačije. Selekcije nema i odvozi se
sve što barem podsjeća na metal. Cijena ove sekundarne
sirovine kreće se od 70 do 100 Km po toni.
(Goran Sprečkić, 28.04.2005)
|