PONIKVE - Sa stropa vise ledenice oštre poput bodeža,
duge od centimetra do nekoliko metara. Dole, na podu komadi
leda veličine poklopca automobilskoga motora, ogromna
brda leda skupljena "kap po kap", rupe duboke
dvadesetak centimetara, propuh prolazi kroz odjeću do
kostiju. Nije ovo priča o poznatoj "Vjetrenici",
niti priča o nekakvoj špilji koju redovito posjećuju znanstvenici
kako bi istražili stalagmite i stalaktite, nego priča
o tunelu kroz koji svaki dan prometuju vozila, pješice
prolaze ljudi.
Tunel zapravo povezuje središte vareške općine s Ponikvom,
selima Vijaka, Oćevija, s Olovom, a poneko se ovom prometnicom
zaputi i ka Banovićima i Tuzli. Temperatura zraka u tunelu
za desetak je stupnjeva niža od vanjske. Studeni propuh
za par minuta ukoči prste, a kako tunel nema rasvjete
ledeno mokrih nogu iz njega će izaći onaj tko pokuša,
potpuno nepripremljen za ovu avanturu, put osvijetliti
mobilnim telefonom, baš kao pisac ovih redova. Crni mrak,
kao u rogu! Blaga panika hvata dok u grobnoj tišini koju
remete kapi vode stojite pored ogromnog, sa stropa odvaljenog,
komada leda, pitajući se što bi bilo da padne na automobil,
ili autobus, ili što bi bilo ako padne SAD!!??
U jedno drugo vrijeme, kad je Vareš bio u industrijskom
procvatu, nije bilo volje, a možda niti načina riješiti
ovaj veliki prometni i sigurnosni problem. Oduvijek je
tunel bio crna rupa, mjesto kojega su se djeca bojala
kao vraga, a vozači čak i više od milicije. Djeca onoga
vremena organizirala su "ekspedicije" u potrazi
za podzemnim jezerom smještenim povrh tunela, iznad prometnice,
riskirajući žestoke batine po povratku kući. Iz jezera
se zapravo i ljeti i zimi voda kroz krečnjak slijeva niz
zidove. Ljeti uništi svaku podlogu, pa i asfalt, a zimi
pravi nevjerojatne figure od vode, studeni i vjetra, koje
zbog čestih izmjena temperature završe na cesti. Stanovnici
gore spomenutih sela možda imaju veliki problem pri prolasku
kroz "tunel-špilju", ali bar im nikada nije
dosadno, jer, s različitim godišnjim dobima otkrivaju
se različita lica ovog maloga čuda. Zimi su to nevjerojatne
i opasne naslage leda, u proljeće i jesen bujice znaju
odnijeti put, a ljeti putnika namjernika na smrt zna uplašiti
po neko živinče, krava ili ovca, kad iskoči pred njega
iz duboke hladovine u koju se skrila od sunca ili ljetnoga
pljuska. Ali, to se ionako brzo zaboravi kad ugledate
Ponikvu s druge strane mraka.
(G. Sprečkić, 23.01.2005)
